Neki tvrde da nitko od nas nema slobodnu volju i da je Bog predodredio sve naše postupke sudbinom. Neki tvrde da smo determinirani materijalnim, a neki misle da je istinska slobodna volja moguća samo ako čovjek ima apsolutnu slobodu. Ne slažem se niti sa jednim od ovih razmišljanja.
Jedina stvar koja nas razlikuje od ostalog (živog i neživog) je slobodna volja! Ona nam pruža mogućnost svjesnog odlučivanja o bilo čemu. O stvarima koje su potpuno nevažne do visokomoralnih odluka koje ne utječu samo na nas.
Siguran sam da tome nije uzrok evolucija. Zašto? Jer su evolucija i ljubav nespojivi. Ne mogu niti zamisliti da bi se jedna takva kompleksna osobina mogla razviti sama po sebi, bez ljubavi. Dakle, bez jednog inteligentnog Stvoritelja punog ljubavi. A život bez slobode izbora ne bi imao nikakvog smisla. Dakle, slobodna volja nije samo filozofijski termin. Pitanje slobodne volje u središtu je samog smisla postojanja.
Naravno mi nemamo apsolutnu slobodu. Ograničeni smo svojom tjelesnošću i mnogim drugim utjecajima. Ali zato imamo apsolutnu slobodnu volju! Mi možemo pobijediti sve zapreke koje nam postavlja tjelesnost ali i sve zapreke svih ostalih vanjskih utjecaja na donošenje naših odluka. Nitko nas ne može natjerati da mislimo ili radimo ono što nećemo. Pri čemu smo svjesni svih posljedica koje nas zbog toga mogu snaći.
Ako niječemo mogućnost postojanja slobodne volje ili ju namjerno ograničavamo, niječemo ljubav koja stoji iza slobodne volje. A s njom i znanje o moralnoj odgovornosti i opći smisao života i postojanja. Kakav bi svijet bio bez slobodne volje?
Jedna od važnih stvari koje uključuje korištenje slobodne volje je poštivanje prava drugih da koriste svoju slobodnu volju kako žele.
I tu dolazimo do pojma savjesti… kontrolora slobodne volje! Taj dar savjesti imaju svi ljudi. Bez obzira kada su živjeli i u kojem društvenom uređenju. Da li su visoko civilizirani ili «primitivni». Svi oni imaju savjest i znaju što je dobro a što loše. A budući da ju svi imamo to bi nas trebalo navesti da postupamo ispravno. Zar ne?
Grčka riječ koja se u Bibliji prevodi sa savjest glasi syneídesis (latinski, conscientia) i doslovno znači suznanje ili znanje u nutrini. Etimološki u sebi sadrži korijen koji je povezan s našon rječju vid. To je dakle sposobnost da vidimo unutar sebe, da upoznamo sami sebe, duboko u nutrini. Da se preispitujemo i procijenimo postupamo li ispravno ili ne. To je naš unutarnji sudbeni process u kojem smo mi sami sve stranke u postupku… od suca do okrivljenika, od svjedoka do odvjetnika. I taj nas process može dovesti, ako imamo dobru savjest, do ispravnih odluka, do upozorenja prije donošenja loših odluka… a također nas može umiriti jer smo donijeli ispravnu odluku.
Zato je važno sačuvati čistu savjest. Ne smijemo dopustiti da nam otupi i postane neosjetljiva! Ne bi bilo dobro da nam prestane davati signale upozorenja, jer bi nas to moglo dovesti da izgubimo svaki osjećaj srama ili krivnje!
No comments:
Post a Comment