1 Braćo, dajem vam na znanje da dobra vijest koju sam vam objavio, a koju ste prihvatili i u kojoj stojite 2 i po kojoj se spašavate jedino ako je se pridržavate kako sam vam je objavio, inače ćete uzalud vjerovati. 3 Ponajprije sam vam prenio ono što sam i sam primio: da je Krist umro za naše grijehe, kao što piše u Pismima, 4 i da je bio je pokopan i da je treći dan uskrsnuo, baš kao što piše u Pismima, 5 i da se pokazao Kefi pa zatim dvanaestorici. 6 Potom ga je istovremeno vidjelo više od pet stotina braće, od kojih većina živi i danas, dok su neki i pomrli. 7 Zatim se ukazao Jakovu, a onda svim apostolima. 8 Posljednjem od svih ukazao se i meni, kao da sam se prije vremena ponovno rodio. 9 Naime, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Božju skupštinu. 10 Samo zahvaljujući Božjoj milosti ja sam to što jesam. Milost koju mi je iskazao nisam prihvaćao olako nego sam se trudio više od ostalih. Ali nisam to mogao raditi sam, nego mi je pomagala Božja milost. 11 Dakle, i ja i oni smo vam to propovijedali i u to ste povjerovali. 12 Ako se propovijeda da je Krist uskrsnuo iz mrtvih, kako to da neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? 13 Jer ako nema uskrsnuća mrtvih, onda ni Krist nije uskrsnuo. 14 A ako Krist nije uskrsnuo, onda je doista uzaludno naše propovijedanje, a uzaludna je i vaša vjera. 15 Osim toga, onda i lažno svjedočimo o Bogu, jer svjedočimo da je Bog uskrsnuo Krista, kojega, ako mrtvi zapravo ne uskrsavaju, nije ni uskrsnuo. 16 Jer ako mrtvi ne uskrsavaju, ni Krist nije uskrsnuo. 17 A ako Krist nije uskrsnuo, vaša je vjera uzaludna i ostajete u svom grijehu. 18 Onda su potpuno izgubljeni i oni koji su umrli u Kristu. 19 Ako samo u ovom životu imamo nadu u Krista, onda više od svih ljudi zavrijeđujemo žaljenje. 20 Ali sada, Krist je uskrsnuo od mrtvih, on je prvina onih koji su umrli. 21 A budući da je preko čovjeka došla smrt, i preko čovjeka mora doći i uskrsnuće mrtvih. 22 Jer kao što po Adamu svi umiru, tako će i po Kristu svi oživjeti. 23 Ali svatko po svom redu: Krist kao prvina, a zatim, za njegove prisutnosti, oni koji pripadaju Kristu. 24 Na kraju će Krist, nakon što uništi svaku upravu i svaku vlast i silu, predati kraljevstvo svom Bogu i Ocu. 25 Jer on treba kraljevati sve dok (Bog) ne podloži sve neprijatelje pod svoje (njegove) noge. 26 Kao posljednji neprijatelj bit će uništena smrt. 27 Jer (Bog) mu je sve podložio pod njegove noge. A kad se kaže da je sve podloženo, jasno je da ne(će samo) onaj koji mu je sve podložio. 28 A kad mu sve bude podloženo, tada će se i on, Sin, sam podložiti onome koji mu je sve podložio, da Bog bude sve u svemu. 29 Čemu se onda oni krste (da budu mrtvi) za mrtve? Ako mrtvi uopće ne uskrsavaju, zašto se onda krste (da budu mrtvi) za mrtve? 30 I zašto se mi svaki sat izlažemo opasnosti? 31 Braćo u Kristu Isusu našem Gospodinu, istina je da je moje svakodnevno suočavanje sa smrću jednako ponosu koji imam prema vama. 32 Ako sam se kao čovjek borio sa zvijerima u Efezu, što mi to koristi? Ako mrtvi ne uskrsavaju, onda jedimo i pijmo jer ćemo sutra umrijeti. 33 Ne zavaravajte se! Loše društvo kvari dobre navike. 34 Urazumite se u pravednosti i nemojte griješiti, jer neki od vas ne poznaju Boga. Govorim vam to da biste se posramili. 35 Ali netko će upitati: Kako će mrtvi uskrsnuti? Kakvo će tijelo imati? 36 Bezumniče! Ono što siješ neće oživjeti ako najprije ne umre. 37 I kad siješ, ne siješ tijelo koje će se pojaviti, nego golo zrno, pšenice naprimjer ili nekog drugog sjemena. 38 Ali Bog mu daje tijelo kakvo hoće, i to svakom sjemenu njegovo tijelo. 39 Nije svako tijelo isto tijelo: drugačije je tijelo ljudi, drugačije je tijelo životinja, drugačije je tijelo ptica, a drugačije je tijelo riba. 40 Postoje i nebeska tijela (σώματα ἐπουράνια) i zemaljska tijela (σώματα ἐπίγεια), ali drugačija je slava nebeskih, a drugačija slava zemaljskih. 41 Drugačija je slava sunca, drugačija slava mjeseca, a drugačija slava zvijezda. A i zvijezda se od zvijezde razlikuju u slavi. 42 Tako je i s uskrsnućem mrtvih. Sije se u raspadljivosti, a uskrsava u neraspadljivosti. 43 Sije se u sramoti, a uskrsava u slavi. Sije se u slabosti, a uskrsava u snazi. 44 Sije se tijelo naravno (σῶμα ψυχικόν), a uskrsava tijelo duhovno (σῶμα πνευματικόν). Ako postoji naravno tijelo, postoji i duhovno. 45 Tako je i napisano: Prvi je čovjek Adam postao živa duša (ψυχὴν). Posljednji Adam postao je duh (πνεῦμα) koji oživljuje. 46 No nije prvo bilo duhovno (tijelo), nego naravno, pa tek onda duhovno. 47 Prvi je čovjek (stvoren) od praha, a drugi je čovjek (sišao) s nebesa. 48 Kakav je onaj koji je (stvoren) od praha, takvi su i drugi koji su od praha, a kakav je onaj koji je (sišao) s nebesa, takvi su i drugi koji su nebeski. 49 Kao što sada nosimo lik onoga koji je (stvoren) od praha, tako ćemo nosimo lik onoga koji je (sišao) s nebesa. 50 Ali kažem vam, braćo, da tijelo i krv ne mogu naslijediti Božje kraljevstvo niti raspadljivost može naslijediti neraspadljivost. 51 Evo, govorim vam svetu tajnu (μυστήριον): Nećemo svi spavati smrtnim snom, nego ćemo se svi preobraziti, 52 u trenutku, u treptaj oka, na posljednju trubu, zatrubit će i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo se preobraziti. 53 Jer ovo raspadljivo se mora obući u neraspadljivost i ovo smrtno se mora obući u besmrtnost. 54 A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno u besmrtnost, tada će se obistiniti riječi koje su napisane: Smrt je progutana zauvijek. 55 Smrti, gdje je tvoja pobjeda? Smrti, gdje je tvoj žalac? 56 Žalac koji uzrokuje smrt je grijeh, a snaga grijeha leži u Zakonu. 57 Ali hvala Bogu što nam daje pobjedu preko našeg Gospodina Isusa Krista! 58 Zato, moja voljena braćo, budite postojani, nepokolebljivi, uvijek obilujte u Gospodinovom djelu, znajući da vaš trud u Gospodinu nije uzaludan.
Što reći o ovom poglavlju... To je sigurno jedna od najboljih Pavlovih disertacija. Ne samo da je ovom raspravom ohrabrio svoju braću i ojačao njihovo uvjerenje u uskrsnuće, nego je na jasan i logičan način razuvjerio one čija se vjera u uskrsenje poljuljala sadukejskim vjerovanjem, utjecajem prevladavajuće grčko-rimske filozofije, agnostika, stoika a posebice neoplatonizmom koji je zagovarao dualizam, odnosno podjelu na materijalno (tijelo) i nematerijalno (dušu)...
Prvo: za to da se Kristovo uskrsnuće dogodilo bilo je više nego dosta živih svjedoka. Naravno, uvijek je bilo i bit će lažnih svjedoka, ali koliko bi od njih bilo spremno dati svoj život za to svoje lažno svjedočanstvo...? a istiniti svjedoci, pravi kršćani, su to spremno činili.
P.S.: Naravno, bilo je i drugih svedoka... npr. rimski vojnici koji su čuvali Kristov grob. O tome piše izvještaj evanđelista Mateja u 27:62-66 i 28:1-3, 11-15. Molim Vas da pažljivo pročitate ovaj izvještaj i odgovorite si na ova pitanja: da li su ti rimski vojnici bili vjerodostojni ili lažni svjedoci? da li se takav događaj treba uprizoravati, da li je čast glumit takve svjedoke i to još i pod pokroviteljstvom Crkve? E... moje žudije... Meni je to van svake pameti!
Drugo: dodaci u zagradama uz 25 i 27 redak su u skladu s Psalmom 110:1... jer ga je Pavao zapravo i citirao... Provjerite u svojim prijevodima...
Treće: ako ponovno dobro i s razumijevanem pročitate retke od 24-28 moći ćete razumjeti da Bog i Krist nisu jedno... to su dvije različite duhovne osobe... od kojih samo Bog nema nikoga nad sobom, jer je Bog, a Krist mu je bio i uvijek će mu biti podložan. Naravno da je to itekakav šok za one koji vjeruju u dogmu o trojstvu... ali tako je kao što je... Biblija ne laže! To potvrđuju mnogi biblijski navodi. Ja ću samo navesti neke... npr.: 1. Petrova 3:22 ili još bolje 1. Korinćanima 11:3... Dajte si truda, otvorite svoje Biblije i uvjerite se da li je to tako ili nije...
Četvrto: reci od 35-37 i 42-45 razotkrivaju još jednu crkvenu dogmu, a to je dogma o besmrtnosti duše... kako? Reci govore da se naravno tijelo (doslovan prijevod bi glasio: tijelo duševno) koje je raspadljivo, sramotno i slabo mora posijati da bi umrlo. Prema tome sve što je duševno to je i smrtno... bar za sada. 45. redak kaže da je Adam postao a ne dobio dušu... što je u skladu i s izvještajem iz knjige Postanka 2:7. Neraspadljivo je samo tijelo duhovno... Zabuna bi mogla nastati u našem jeziku jer riječi duh i duša zvuče nekako slično, ali izvorni jezici: hebrejski i grčki rješavaju svaku nedoumicu... te su riječi potpuno različite i udaljene baš kao što su udaljeni Nebo i Zemlja.
No comments:
Post a Comment