XII. LUPETANJE: Isusovo rođenje

                         KADA JE ROĐEN ISUS KRIST?

Mnogi bibličari i povjesničari smatraju da nam Novi Zavjet (Sveto Pismo) ne može otkriti datum Kristova rođenja. Međutim, da li je to istina? Ovaj će članak usporediti izvještaje Biblije s nekim od izvještaja svjetovne povijesti i pokušati odgovoriti na pitanje: kada se zapravo rodio Isus Krist?

ISUS I IVAN KRSTITELJ

I Biblija i povjesničar Josip Flavije prilično opširno obrađuju djelovanje Ivana Krstitelja. Iako im je početak života bio veoma sličan (rođenje im je navijestio isti anđeo - Gabriel, a obojica su rođeni čudom), njih će se dvojica (najvjerojatnije) sresti i upoznati tek nakon trideset godina na rijeci Jordanu. Ivan krstitelj je bio šest mjeseci stariji od Isusa. (Luka 1:26)

Ivan je navješćivanje Krista i krštavanje vodom započeo petnaeste godine vladanja cara Tiberija. (Luka 3:1-3) Kada je rimski car Tiberije počeo vladati? August je umro 17. kolovoza (bolje napisati augusta) 14. godine n. e. a Tiberije se proglasio carem 15. rujna iste godine. Prema tome, Tiberiju petnaesta godina vladanja traje od kolovoza-rujna 28. do kolovoza-rujna 29. godine. Unutar tog vremenskog razdoblja Ivan Krstitelj je započeo svoje djelovanje. Nakon šest mjeseci (negdje u 29.) na Jordan mu je zbog krštenja došao Isus. Prema Luki 3:23 Isus je tada imao "oko trideset godina". 

Svjetovna povijest kaže drugačije: petnaesta godina Tiberija je 28/29, ali moramo računati sirijski, pa onda pada u 27/28. Postavlja se pitanje: zašto bi se Židov Luka služio sirijskim računanjem? Ni Rimljani se njime nisu služili, a židovi su upotrebljavali metodu dopunske (akcesorne ili nastupne) godine u određivanju vremena kraljevanja. (Prema toj metodi bi nekom kralju, ako je stupio na prijestolje npr. 14. godine, njegova prva godina kraljevanja bila 15/16.)

ISUS I DANIEL

Prema tom sirijskom računanju, Ivan Krstitelj bi počeo djelovati u jesen 27. godine n. e. Međutim, još jedan biblijski izvještaj ukazuje na 29. kao na godinu pojavljivanja Mesije. To je proročanstvo o sedamdeset godišnjih tjedana, a zapisano je u Danijelu 9:24-27. Bez obzira, smatramo li da ga je napisao Daniel (oko 536. pr. n. e.) ili vjerujemo u teoriju kasnijeg datuma (makabejskog, oko 160. pr. n. e.) koju je u III stoljeću n. e. postavio anti-kršćanski filozof Porfirije, još uvijek je to proročanstvo napisano dvjestotinjak godina prije 29. n. e. Za to su nam dokaz Svici s Mrtvog Mora. U proročanstvu se kaže da će “od časa kad bude izdana zapovijed da se Jeruzalem obnovi i ponovno sagradi pa do dolaska Mesije, Vođe, proći 7 tjedana, a onda 62 tjedna”. Od naredbe do Mesije, Vođe trebalo je proći 69 (godišnjih) tjedana ili 483 (69x7) godina.

Ta je zapovijed izdana dvadesete godine kraljevanja Artakserksa I. (Nehemija 2:1-8) Prema brojnim povijesnim svjedočanstvima Artakserks je počeo vladati 474. pr. n. e, pa mu je dvadeseta godina bila 455. pr. n. e. e. Šezdeset i devet godišnjih tjedana (483 godine) kasnije, ili 29. n. e, trebao se pojaviti Krist. (Kod tog računanja mora se uzeti u obzir da između perioda pr. n. e. i n. e. nema nulte godine što mnogi ne znaju ili ignoriraju.)

ISUS I 24 SVEĆENIČKA RAZREDA

Još određeniji datum Isusovog rođenja može se odrediti pomoću svećeničke službe Ivanovog oca Zaharije. Kada mu je anđeo Gabriel najavio rođenje sina, Zaharija je služio u hramu po svećeničkom razredu Abije. (Luka 1:5-9) Taj razred je bio osmi i jedan od 24 razreda svećenika koji su služili u jeruzalemskom hramu. Židovski kralj David je organizirao svećenike u 24 razreda, a svaka je grupa bila određena služiti jedan tjedan u hramu u Jeruzalemu. Tako bi član svakog razreda služio u hramu dva puta godišnje, otprilike u razmacima od po šest mjeseci. (Prva Ljetopisa 24:1-19) Pošto se točno ne zna, za vrijeme kojeg se od dva služenja godišnje, anđeo Gabriel javio Zahariji, dolazimo do dva datuma Isusovog rođenja; ili oko 1. ožujka ili oko 1. listopada.

ISUS I NJEGOVA SMRT

Drugi biblijski navodi ukazuju na oko 1. listopada. Prema biblijskom izvještaju, Isus je poslije krštenja doživio četiri židovska blagdana Pashe, (Ivan 2:13; 5:1; 6:4; 13:1) a za vrijeme četvrte je ubijen. Dogodilo se to 14. nizana 33. godine n. e. u petak oko 9. sata. Po gregorijanskom kalendaru je to 1. travnja 33. n. e. oko 15 sati.

I nebesa su naklonjena tom datumu. Isus je umro dan prije velikog Sabata / Subote. Kad sabatni dan 15. nizana (on je bio sabat / subota bez obzira u koji dan u tjedno pao) padne na uobičajeni tjedni Sabat / Subotu tada se on zove veliki Sabat / Subota. Astronomske tablice pokazuju da je u četvrtak, 31. ožujka 33. n. e. bio pun Mjesec, što znači da je 2. travnja 33. bio Veliki Sabat / Subota.

Jedini drugi datum za vrijeme Isusove službe na koji je pun Mjesec pao u mjesecu nizanu na četvrtak bio je 6. travnja 30. n. e. Kada bismo uzeli taj datum kao točan, tada bi prema biblijskom izvještaju, Isus djelovao samo šest mjeseci ili bi, prema onom sirijskom računanju koje ukazuje na 28. kao na godinu prve Isusove Pashe, Isus doživio do 30. samo tri, a ne četiri Pashe kako to govori Biblija.

Pošto je od krštenja na Jordanu do Isusove smrti u proljeće 33. prošlo tri i po godine, Isus je bio kršten i pomazan Duhom Svetim u jesen (oko 1. listopada) 29. n. e, a roditi se, ako je 29. imao oko 30 godina, oko 1. listopada 2. godine pr. n. e.

ISUS I HEROD VELIKI

S tim datumom se ne slaže svjetovna povijest. Većina kroničara navodi za godinu Isusovog rodenja 7/6. pr. n. e. Taj datum određuju prema datumu smrti Heroda Velikog, a on je, prema nekoliko proračunavanja, umro 4. pr. n. e. Za njega Josip Flavije kaže da je umro nedugo nakon jedne pomrčine Mjeseca, a prije blagdana Pashe. Židovska predaja tvrdi da je Herod umro 2. šebata (mjesec šebat odgovara siječnju/ veljači).

Knjiga Solar and Lunar Eclipses of the Ancient Near East from 3000. B. C. to 0. With Maps, od M. Kudieka i E. H. Micklera; Neukirchen-Vluyn, Njemačka; Vol. I, str. 156. spominje tri pomrčine Mjeseca koje odgovaraju tom opisu. Većina kroničara je, za pomrčinu koju je Josip uzeo kao orijentir Herodove smrti, prihvatila djelomičnu (36 %) pomrčinu Mjeseca ranog jutra 11. ožujka 4. pr. n. e. Da li bi jedan iskusan povjesničar, kakav je bio Josip Flavije, uzeo kao orijentir pomrčinu koja teško da je mogla privući pažnju većeg broja ljudi? Druga, djelomična pomrčina Mjeseca, se dogodila 27. prosinca 1. pr. n. e. a iz Jeruzalema ju je bilo teško uočiti. Treća, ovaj puta potpuna (100 %) pomrčina Mjeseca, dogodila se 8. siječnja 1. pr. n. e. Trajala je 1 sat i 41 minutu. Takva bi pomrčina, bez obzira na naoblaku, morala svakome oduzeti dah i ostati duboko u sjećanju. Ona, ne samo da je bila upečatljivija od one koju su općenito prihvatili povjesničari, nego se uklapa i u židovsko predanje o Herodovoj smrti. Pomrčina 8. siječnja 1. pr. n. e. se dogodila 18 dana prije 2. šebata. Ako bismo ovu pomrčinu uzeli kao orijentir o kojem je govorio Josip Flavije a ja je svakako zagovaram, tada bi datum Isusove smrti, oko 1. listopada 2. pr. n. e, mogao biti istinit.

ISUS I POPIS

Da li se rođenje Isusa Krista podudara s popisom koji je naredio car August, a proveo upravitelj Sirije, Publije Sulpicije Kvirinije. Luka 2:1-3 kaže: “U to vrijeme car August izdao je naredbu da se popiše sve stanovništvo. Bio je to prvi popis izvršen za Kvirinijevog upravljanja Sirijom. Stoga je svatko otišao u svoj grad kako bi bio popisan”. Oko tog Kvirinija nastaju poteškoće.

Josip spominje da je za vrijeme jednog njegovog popisa izbila pobuna. Ovu pobunu spominje i Biblija u Djelima apostola 5:37. Josip taj popis i pobunu datira u trideset i sedmu godinu nakon Augustove pobjede kod Akcija (31. pr. n. e.) ili u 6. godinu n. e. Ovo Kvirinijevo upraviteljstvo Sirijom i njegov popis se ne uklapa u svjetovnu povijest, pa se smatra da se Josip zabunio, te da je događaje iz 4. pr. n. e. datirao u 6. n. e.

Biblija u svom izvještaju kaže “da je to bio prvi popis izvršen za Kvirinijevog upravljanja Sirijom.” I tu bi trebalo tražiti rješenje ove naizgled povijesne kontradikcije. Dugo se godina smatralo da je ovo bilo jedino Kvirinijevo upraviteljstvo Sirijom. Pronađeni natpisi, npr. Lapis Tiburtinus sadrži riječi nekog legata koji kaže da po drugi put odlazi na dužnost u Siriju, a koje većina znanstvenika smatra Kvirinijevim, pa nedatirani Lapis Venetus o njegovom popisu u Siriji i nedavno pronađeni natpis u sirijskoj Antiohiji s njegovim imenom su mnoge povjesničare naveli na razmišljanje o tome da je Kvirinije bio upravitelj Sirije i u periodu prije nove ere.

Luka je u svom evanđelju upotrijebio grčku riječ “hegemo’n”, koja se prevodi kao “upravitelj”. Ta se riječ uporabljivala za mnoge rimske državničke poslove, tako da sa sigurnošću ne možemo utvrditi koji je državnički posao obavljao Kvirinije za vrijeme ovog popisa. Možda tada nije bio legat, nego je samo nadgledao popis regularno izabranog legata, npr. Kvintilija Vara, koji je, i po Tacitu i po Josipu Flaviju, bio legat Sirije u doba Herodove smrti. Osim tog, Sirija je bila poznata po čestoj dvojnoj upravi. Varov prethodnik Saturnin je vladao zajedno s Volumnijem, a najznačajnija dvojna uprava Sirije je bila za upraviteljstva Mucijana i budućeg cara Vespazijana.

Ovaj članak je suprotstavio dva moguća datiranja istih događaja. Svjetovna povijest kaže: Herod je umro 4. pr. n. e, Krist se, prema tome, rodio 7/6. pr. n. e, krstio se u jesen 27. n. e. (tada bi imao oko 32 godine), a umro 7. travnja 30. n. e. (tada bi imao otprilike 34 i po godine, a proslavio bi, od krštenja 27. do smrti 30. godine, samo tri Pashe). Biblijski izvještaj upućuje na ovo: Herod je umro početkom 1. pr. n. e, Krist se rodio oko 1. listopada 2. pr. n. e, krstio se u jesen 29. n. e. (tada bi imao oko 30 godina), a umro je 1. travnja 33. n. e. (tada bi imao otprilike 33 i po godine, a proslavio bi, od krštenja 29. do smrti 33, sve četiri u Bibliji spomenute Pashe).

XI. LUPETANJE: Trt-mrt, život ili smrt

Bit će riječi o pobačaju… prekidu trudnoće... eutanaziji... pravu na život, kad život počinje i takve stvari… javim se dok doradim svoje lupetanje o tome… Ipak, nakon pomnog promišljanja odlučio sam stvar sagledati s potpuno drukčijeg gledišta.

Život čovjeka s evolucionističkog pogleda na svijet ne razlikuje se mnogo od pogleda nekog kreacionista ili pobornika inteligentnog dizajna. Pa, kako to kad se čini kao da su na suprotstavljenim stranama? Tako što i jedni i drugi smatraju da je život čovjeka kruna (vrhunac) ili evolucije ili stvaranja.

Evolucioniste smatraju da je život nastao spontano i razvijao se kroz milijune godina, da je život kakvog poznajemo doista iznimna i rijetka pojava (ako ga igdje u svemiru uopće i ima), da se čovjek razvojem, prilagodbama i mutacijama odupro silama prirode i postao dominantna figura na našem planetu. To treba poštovati i cijeniti. Dakle, s evolucionističkog stajališta život je izniman i neprocjenjivo vrijedan.

Kreacionisti i pobornici inteligentnog dizajna smatraju da je Bog Stvoritelj ili neka inteligentna osoba stvorila svemir, pripremila Zemlju za život, a tada ga stvorila u svim njegovim različitim oblicima. A čovjek je kruna tog stvarstva… stvoren na Božju sliku. Prema tome, taj neprocjenjivi Stvoriteljev dar je svet i prema njemu se treba tako i odnositi. Osim toga, time postajemo ovisni o darovatelju života.

Po čemu se još ne razlikuju? I jedni i drugi su na jeziku spremni govoriti o važnosti života, ne samo čovjekovog nego i svih njegovih drugih oblika. Ali stvarnost im ne ide u prilog, dapače, razotkriva njihovo licemjerje… problemi i poreškoće, nacionalna ili vjerska netrpeljivost, mržnja, uništavanje planeta, nasilje, terorizam i ratovi… su naša svakodnevice. Evolucionistički ali i kreacionistički politički i ekonomski manipulatori koji drmaju svijetom ne prezaju ni pred čim kako bi zgrtali bogatstvo ili ostali na vlasti. A (kreacionisti) vjernici ušli su u njihov žrvanj i svjesno ili nesvjesno ih podupiru. Ako je potrebno… za pravdu, mladu demokraciju, očuvanje životnog standarda… tuđi život više nije toliko evolucionistički neprocjenjiv niti kreacionistički svet. Vjernici i njihove vođe svrstavaju se na jednu ili drugu stranu a život koji je toliko vrijedan ne vrijedi niti pišljiva boba…

Moje stajalište: život nastaje začećem… u tom trenutku naš je život već zapisan u našoj staničnoj DNK-a i nezadrživo se razvija. Tu nema odstupanja. Pobačaj ili prekid trudnoće zbog nevažnih, trivijalnih razloga je nedopustiv. Iznimni su slučajevi kada se obitelj a ponajviše majka mogu odlučiti za prekid trudnoće. Eutanazija, koliko god netko patio, je neprihvatljiva.

Nažalost, za sada je tako. Možda evolucionisti uspiju produljiti život i učiniti ga vrijednim življenja ili će se Bog umiješati i učiniti nas savršenima, mladima i zdravim, vječno živućim u raju na Zemlji. Živi bili pa vidjeli!

X. LUPETANJE: 1. Korinćanima 15. poglavlje

 1 Braćo, dajem vam na znanje da dobra vijest koju sam vam objavio, a koju ste prihvatili i u kojoj stojite 2 i po kojoj se spašavate jedino ako je se pridržavate kako sam vam je objavio, inače ćete uzalud vjerovati. 3 Ponajprije sam vam prenio ono što sam i sam primio: da je Krist umro za naše grijehe, kao što piše u Pismima, 4 i da je bio je pokopan i da je treći dan uskrsnuo, baš kao što piše u Pismima, 5 i da se pokazao Kefi pa zatim dvanaestorici. 6 Potom ga je istovremeno vidjelo više od pet stotina braće, od kojih većina živi i danas, dok su neki i pomrli. 7 Zatim se ukazao Jakovu, a onda svim apostolima. 8 Posljednjem od svih ukazao se i meni, kao da sam se prije vremena ponovno rodio. 9 Naime, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Božju skupštinu. 10 Samo zahvaljujući Božjoj milosti ja sam to što jesam. Milost koju mi je iskazao nisam prihvaćao olako nego sam se trudio više od ostalih. Ali nisam to mogao raditi sam, nego mi je pomagala Božja milost. 11 Dakle, i ja i oni smo vam to propovijedali i u to ste povjerovali. 12 Ako se propovijeda da je Krist uskrsnuo iz mrtvih, kako to da neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? 13 Jer ako nema uskrsnuća mrtvih, onda ni Krist nije uskrsnuo. 14 A ako Krist nije uskrsnuo, onda je doista uzaludno naše propovijedanje, a uzaludna je i vaša vjera. 15 Osim toga, onda i lažno svjedočimo o Bogu, jer svjedočimo da je Bog uskrsnuo Krista, kojega, ako mrtvi zapravo ne uskrsavaju, nije ni uskrsnuo. 16 Jer ako mrtvi ne uskrsavaju, ni Krist nije uskrsnuo. 17 A ako Krist nije uskrsnuo, vaša je vjera uzaludna i ostajete u svom grijehu. 18 Onda su potpuno izgubljeni i oni koji su umrli u Kristu. 19 Ako samo u ovom životu imamo nadu u Krista, onda više od svih ljudi zavrijeđujemo žaljenje. 20 Ali sada, Krist je uskrsnuo od mrtvih, on je prvina onih koji su umrli. 21 A budući da je preko čovjeka došla smrt, i preko čovjeka mora doći i uskrsnuće mrtvih. 22 Jer kao što po Adamu svi umiru, tako će i po Kristu svi oživjeti. 23 Ali svatko po svom redu: Krist kao prvina, a zatim, za njegove prisutnosti, oni koji pripadaju Kristu. 24 Na kraju će Krist, nakon što uništi svaku upravu i svaku vlast i silu, predati kraljevstvo svom Bogu i Ocu. 25 Jer on treba kraljevati sve dok (Bog) ne podloži sve neprijatelje pod svoje (njegove) noge. 26 Kao posljednji neprijatelj bit će uništena smrt. 27 Jer (Bog) mu je sve podložio pod njegove noge. A kad se kaže da je sve podloženo, jasno je da ne(će samo) onaj koji mu je sve podložio. 28 A kad mu sve bude podloženo, tada će se i on, Sin, sam podložiti onome koji mu je sve podložio, da Bog bude sve u svemu. 29 Čemu se onda oni krste (da budu mrtvi) za mrtve? Ako mrtvi uopće ne uskrsavaju, zašto se onda krste (da budu mrtvi) za mrtve? 30 I zašto se mi svaki sat izlažemo opasnosti? 31 Braćo u Kristu Isusu našem Gospodinu, istina je da je moje svakodnevno suočavanje sa smrću jednako ponosu koji imam prema vama. 32 Ako sam se kao čovjek borio sa zvijerima u Efezu, što mi to koristi? Ako mrtvi ne uskrsavaju, onda jedimo i pijmo jer ćemo sutra umrijeti. 33 Ne zavaravajte se! Loše društvo kvari dobre navike. 34 Urazumite se u pravednosti i nemojte griješiti, jer neki od vas ne poznaju Boga. Govorim vam to da biste se posramili. 35 Ali netko će upitati: Kako će mrtvi uskrsnuti? Kakvo će tijelo imati? 36 Bezumniče! Ono što siješ neće oživjeti ako najprije ne umre. 37 I kad siješ, ne siješ tijelo koje će se pojaviti, nego golo zrno, pšenice naprimjer ili nekog drugog sjemena. 38 Ali Bog mu daje tijelo kakvo hoće, i to svakom sjemenu njegovo tijelo. 39 Nije svako tijelo isto tijelo: drugačije je tijelo ljudi, drugačije je tijelo životinja, drugačije je tijelo ptica, a drugačije je tijelo riba. 40 Postoje i nebeska tijela (σώματα ἐπουράνια) i zemaljska tijela (σώματα ἐπίγεια), ali drugačija je slava nebeskih, a drugačija slava zemaljskih. 41 Drugačija je slava sunca, drugačija slava mjeseca, a drugačija slava zvijezda. A i zvijezda se od zvijezde razlikuju u slavi. 42 Tako je i s uskrsnućem mrtvih. Sije se u raspadljivosti, a uskrsava u neraspadljivosti. 43 Sije se u sramoti, a uskrsava u slavi. Sije se u slabosti, a uskrsava u snazi. 44 Sije se tijelo naravno (σῶμα ψυχικόν), a uskrsava tijelo duhovno (σῶμα πνευματικόν). Ako postoji naravno tijelo, postoji i duhovno. 45 Tako je i napisano: Prvi je čovjek Adam postao živa duša (ψυχὴν). Posljednji Adam postao je duh (πνεῦμα) koji oživljuje. 46 No nije prvo bilo duhovno (tijelo), nego naravno, pa tek onda duhovno. 47 Prvi je čovjek (stvoren) od praha, a drugi je čovjek (sišao) s nebesa. 48 Kakav je onaj koji je (stvoren) od praha, takvi su i drugi koji su od praha, a kakav je onaj koji je (sišao) s nebesa, takvi su i drugi koji su nebeski. 49 Kao što sada nosimo lik onoga koji je (stvoren) od praha, tako ćemo nosimo lik onoga koji je (sišao) s nebesa. 50 Ali kažem vam, braćo, da tijelo i krv ne mogu naslijediti Božje kraljevstvo niti raspadljivost može naslijediti neraspadljivost. 51 Evo, govorim vam svetu tajnu (μυστήριον): Nećemo svi spavati smrtnim snom, nego ćemo se svi preobraziti, 52 u trenutku, u treptaj oka, na posljednju trubu, zatrubit će i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo se preobraziti. 53 Jer ovo raspadljivo se mora obući u neraspadljivost i ovo smrtno se mora obući u besmrtnost. 54 A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno u besmrtnost, tada će se obistiniti riječi koje su napisane: Smrt je progutana zauvijek. 55 Smrti, gdje je tvoja pobjeda? Smrti, gdje je tvoj žalac? 56 Žalac koji uzrokuje smrt je grijeh, a snaga grijeha leži u Zakonu. 57 Ali hvala Bogu što nam daje pobjedu preko našeg Gospodina Isusa Krista! 58 Zato, moja voljena braćo, budite postojani, nepokolebljivi, uvijek obilujte u Gospodinovom djelu, znajući da vaš trud u Gospodinu nije uzaludan.

Što reći o ovom poglavlju... To je sigurno jedna od najboljih Pavlovih disertacija. Ne samo da je ovom raspravom ohrabrio svoju braću i ojačao njihovo uvjerenje u uskrsnuće, nego je na jasan i logičan način razuvjerio one čija se vjera u uskrsenje poljuljala sadukejskim vjerovanjem, utjecajem prevladavajuće grčko-rimske filozofije, agnostika, stoika a posebice neoplatonizmom koji je zagovarao dualizam, odnosno podjelu na materijalno (tijelo) i nematerijalno (dušu)...

Prvo: za to da se Kristovo uskrsnuće dogodilo bilo je više nego dosta živih svjedoka. Naravno, uvijek je bilo i bit će lažnih svjedoka, ali koliko bi od njih bilo spremno dati svoj život za to svoje lažno svjedočanstvo...? a istiniti svjedoci, pravi kršćani, su to spremno činili.

P.S.: Naravno, bilo je i drugih svedoka... npr. rimski vojnici koji su čuvali Kristov grob. O tome piše izvještaj evanđelista Mateja u 27:62-66 i 28:1-3, 11-15. Molim Vas da pažljivo pročitate ovaj izvještaj i odgovorite si na ova pitanja: da li su ti rimski vojnici bili vjerodostojni ili lažni svjedoci? da li se takav događaj treba uprizoravati, da li je čast glumit takve svjedoke i to još i pod pokroviteljstvom Crkve? E... moje žudije... Meni je to van svake pameti!

Drugo: dodaci u zagradama uz 25 i 27 redak su u skladu s Psalmom 110:1... jer ga je Pavao zapravo i citirao... Provjerite u svojim prijevodima...

Treće: ako ponovno dobro i s razumijevanem pročitate retke od 24-28 moći ćete razumjeti da Bog i Krist nisu jedno... to su dvije različite duhovne osobe... od kojih samo Bog nema nikoga nad sobom, jer je Bog, a Krist mu je bio i uvijek će mu biti podložan. Naravno da je to itekakav šok za one koji vjeruju u dogmu o trojstvu... ali tako je kao što je... Biblija ne laže! To potvrđuju mnogi biblijski navodi. Ja ću samo navesti neke... npr.: 1. Petrova 3:22 ili još bolje 1. Korinćanima 11:3... Dajte si truda, otvorite svoje Biblije i uvjerite se da li je to tako ili nije...

Četvrto: reci od 35-37 i 42-45 razotkrivaju još jednu crkvenu dogmu, a to je dogma o besmrtnosti duše... kako? Reci govore da se naravno tijelo (doslovan prijevod bi glasio: tijelo duševno) koje je raspadljivo, sramotno i slabo mora posijati da bi umrlo. Prema tome sve što je duševno to je i smrtno... bar za sada. 45. redak kaže da je Adam postao a ne dobio dušu... što je u skladu i s izvještajem iz knjige Postanka 2:7. Neraspadljivo je samo tijelo duhovno... Zabuna bi mogla nastati u našem jeziku jer riječi duh i duša zvuče nekako slično, ali izvorni jezici: hebrejski i grčki rješavaju svaku nedoumicu... te su riječi potpuno različite i udaljene baš kao što su udaljeni Nebo i Zemlja.

IX. LUPETANJE: ČUDO NEVIĐENO

Religijski gledano čudo je nevjerojatan, izvanredan, natprirodan ili čak protuprirodan događaj u prostoru i vremenu koji se ne može objasniti ljudskim razumom ili zakonima prirode nego jedino božanskim utjecajem a različite religije često taj fenomen pripisuju božanstvu, čudotvorcima, svecima ili vjerskim vođama.

Teolozi kažu da Bog može djelovati kroz prirodu, ali da, kao stvoritelj, može djelovati i bez, iznad ili čak protiv nje, bilo izravno, bilo kroz molitve i zagovore određenog sveca ili svetaca.

Crkva nastoji biti vrlo oprezna kada odobrava valjanost navodnih čuda te se drži posebno strogih zahtjeva u potvrđivanju autentičnosti čuda a proces nadzire Kongregacija za kauze svetaca. Prije nego što osoba može biti prihvaćena kao svetac, mora se posthumno potvrditi da je učinila barem dva čuda.

Ovo je bilo općenito prihvaćeno gledište o čudima, ali mene zanima da li ovako definirana čuda imaju ili nemaju karakter i obilježja čuda koja su opisana u Bibliji (heb. mohfet; gr. dynamis).

Moj odgovor je NE! Zašto?

Značajne karakteristike biblijskih čuda su: njihova otvorena i javna priroda, njihova jednostavnost, njihova svrha i motiv. Neka su se dogodila privatno ili pred malim skupinama okupljenih (1. Kraljevima 17:19-24; Marko 1:29-31; Djela apostola 9:39-41), ali su često bila javna, pred tisućama ili čak milijunima promatrača. (Izlazak 14:21-31; 19:16-19)

Isusova djela bila su otvorena i javna… njih nije okruživao veo tajne ili mističnosti; ozdravljao je SVE a ne samo neke; nije im bio potreban viši stupanj vjere ili neka usrdna molitva za ozdravljenje (Matej 8:16; 9:35; 12:15). I nije bila potrebna nikakva kongregacija koja bi trebala verificirati čuda. Dokazi su bili moćni i za njih su ti svjedoci uvijek bili spremni biti proganjani ili čak ubijeni (1. Korinćanima 15:3-8; Djela apostola 2:32).

Prvi protivnici kršćanstva, a to je vrlo zanimljivo, nikada nisu osporavali Isusova čuda ili čuda koja su činili apostoli i drugi kršćani prvog stoljeća... što bi bilo za očekivati. Uvijek su se i iznova napadala Kristova učenja a ne čuda! Zato i Isus nije bio poznat kao čudotvorac nego kao učitelj!

Ja ne sumnjam u istinitost mnogim “čudesnih” ozdravljenja u današnje vrijeme. Neki ljudi ozdrave i potpuno se oporave od terminalnih bolesti, ali većina to ne pripisuju nekoj božanskoj intervenciji nego “ludoj” sreći ili pukom slučaju, nekom posebnom režimu prehrane ili uporabe prirodnih lijekova. Ali čak da su i ozdravili bez ičije pomoći to nije nikako dokaz da se dogodilo čudo u biblijskom smislu te riječi. Čudo je, ali ne spada u red biblijskih čuda.

Nekada su čudesni darovi posebnog znanja, mudrosti, govorenja u jezicima i razlučivanja nadahnutih izričaja bili od vitalnog značaja za prvu kršćansku skupštinu. (1. Korinćanima 12:4-11, 27-31) Ali, kao što je napisao apostol Pavao, kad te stvari više ne budu bile potrebne, a više nisu, one će proći.

I zato… kad neki od budućih svetaca bude prišao nekoj bolesnoj osobi i rekao joj ustani i hodi, budi zdrava ili nasiti tisuće ljudi s malo kruha i ribica ili odluči hodati po vodi pa se to dogodi… e to bi bilo čudo neviđeno!

VIII. LUPETANJE: I POSLIJE TITA TITO

    Doista je teško naći osobu koja ne bi imala osobno mišljenje o Titu. Obično su ta mišljenja polarizirana. Neki ga smatraju najvećim zločincem hrvatskog naroda dok ga drugi kuju u zvijezde smatrajući ga jednim od najvećih državnika svih vremena. Čak i povjesničari, koji bi načelno trebali biti nepristrani, tumače iste dokumente i činjenice drugačije. Međutim, to nije tema ovog lupetanja. Tema ovog lupetanja je: što bi bilo kad bi bilo... da nije bilo Tita? I kako bi se to odrazilo na Hrvate i njihov stoljetni san o državi?

    Kakva je situacija u Europi bila između dva Rata? Industrijalizacijom jačalo je i radništvo, koje se organiziralo u pokrete, sindikate ali i pod utjecajem Rusije i u komunističke partije. Bez obzira na nerazvijenost Hrvatske i kraljevine Jugoslavije jačali su radnički pokreti i u ovim krajevima. Ali bez jake Titove osobnosti ta partija ne bi bila toliko jaka i organizirana kao pod njegovim vodstvom. Mislim da bismo se s tom hipotezum mogli složiti. Vlasti europskih zemalja su se relativno lako nosile s takvim otporom bez obzira na snagu i ujedinjenost radništva u Njemačkoj, Italiji i drugdje.

    Dolaskom NDH i njemačkom okupacijom situacija bi se samo pogoršala a otpor naci-fašizmu bio bi najvjerojatnije slab ili nikakav. Ništa s čime se vlasti ne bi mogle lako nositi, a kamoli da bismo mogli govoriti o nekom organiziranom oružanom otporu i jedinim slobodnim teritorijima unutar okupirane Europe koje su pružili partizani predvođeni Titom i komunističkom partijom. Da se razumijemo, samo je oko 10 % partizana bilo u partiji, ali bez partije i snažnog lidera u liku Tita toga najvjerojatnije ne bi bilo.

    I sada dolazimo do oslobađanja... Postoje dva glavna scenarija bez Tita. Prvi, da nas oslobode Rusi i Crvena armija koja je ušla, oslobodila pa onda okupirala ogromna područja Europe ili Drugi, da nas oslobode Saveznici, napose Britanci koji su bili nadležni za ova područja. Sjetimo se Bleiburga ili Trsta.

    Prvi: u sve zemlje u koje je Crvena armija ušla, od Baltika do Bugarske, u tim je zemljama i ostala. Prošla je i kroz Juoslaviju ali jedino tu nije ostala. Dakle, bez Tita i dobro uvježbane, opremljene i motivirane partizanske vojske mi bismo ostali pod Rusima i/ili Srbima. Da li bi Hrvatima u toj državi bilo bolje ili lošije nego pod Titom? Odgovorite si sami!

    Drugi: uzmimo da su u Zagreb umjesto partizana umarširali Britanci. Što bi bilo s Hrvatima i kvislinškom državom NDH? Ako mislite da bi Britanci dozvolili formiranje neke druge Hrvatske na temelju onogo što se događalo u NDH, onda se grdno varate! Što bi se onda najvjerojatnije dogodilo? Pa Britanija je kraljevstvo, a u izbjeglištvu u Londonu nije bio nitko drugi nego mladi kralj Jugoslavije Petar II. Karađorđević s vladom koju su priznavali Saveznici. I što bi bilo kad bi bilo... pa najvjerojatnije bismo sada bili pod Karađorđevićima (Aleksandrom II. Karađorđevićem), kraljevinom Jugoslavijom i opet (tko bi ga rekao) Srbima. Da li bi Hrvatima u toj državi bilo bolje ili lošije nego pod Titom? Odgovorite si sami!

    Ja znam koji je meni scenarij najprihvatljiviji... da ne kažem manje zlo od većih zala. A vama? 

VII. LUPETANJE: Matej 2. poglavlje

 1. Kad se Isus rodio u Betlehemu u Judeji u danima kralja Heroda, magi (μάγοι; zvjezdoznanci; perzijski svećenici medijanske kaste, poganski astrolozi; septuaginta taj izraz koristi jedino u Danijelu 2:2, 10) su s istoka došli u Jeruzalem 2. govoreći: “Gdje je taj novorođeni židovski kralj? Jer smo na Istoku vidjeli njegovu zvijezdu i došli smo mu se pokloniti.” 3. Kad je to čuo kralj Herod, uznemirio se i on i s njim sav Jeruzalem, 4. pa je skupio sve svećeničke glavare i narodne pismoznance da ih ispita gdje se treba roditi Krist. 5. A oni su mu odgovorili: “U judejskom Betlehemu, jer ovako je napisao prorok: 6. ‘A ti, Betleheme u Judinoj zemlji, nisi nipošto najmanji među Judinim vladarima, jer iz tebe će izaći Vladar koji će biti pastir mojem narodu Izraelu.’” 7. Tada je Herod potajno pozvao mage i od njih pomno utvrdio u koje se vrijeme pojavila zvijezda. 8. Zatim ih je poslao u Betlehem i rekao im: “Idite i pomno se raspitajte o djetetu i što god saznate, izvjestite me, da mogu i ja otići da mu se poklonim!” 9. Kad su saslušali kralja, otputili su se. I gle, zvijezda koju su vidjeli na Istoku išla je pred njima, dok se nije zaustavila gdje je bilo dijete. 10. Ugledavši zvijezdu, veoma su se obradovali. 11. Ušli su u kuću i vidjeli dijete s njegovom majkom Marijom. Tada su pali ničice i poklonili mu se. Zatim su izvadili svoje blago i dali mu darove: zlato i tamjan i smirnu. 12. No budući da su u snu božanskom providnošću upozoreni da se ne vraćaju Herodu, vratili su se u svoju zemlju drugim putem. 13 Kad su otišli, gle! Jehovin se anđeo ukazao u snu Josipu rekavši: “Ustani i uzmi dijete i njegovu majku pa bježi u Egipat i budi ondje dok ti se ne obratim, jer će Herod potražiti dijete da ga ubije!” 14 Nato je te noći ustao i uzeo dijete i njegovu majku i povukao se u Egipat. 15 Ondje je ostao do Herodove smrti, da bi se moglo ispuniti ono što je Jehova rekao preko svog proroka: “Iz Egipta sam dozvao svog sina.” 16 Kad je Herod vidio da su ga magi izigrali, jako se razbjesnio i poslao je ljude da u Betlehemu i u cijeloj njegovoj okolici ubiju sve dječake od dvije godine naniže, prema vremenu za koje je pomno saznao od zvjezdoznanaca. 17 Tada se ispunilo ono što je bilo rečeno preko proroka Jeremije: 18 “Glas se čuo u Rami, plač i naricanje veliko. Rahela je plakala za svojom djecom i nije se dala utješiti, jer ih više nema.” 19 Kad je Herod umro, gle! Jehovin se anđeo u snu ukazao Josipu u Egiptu 20 rekavši: “Ustani i uzmi dijete i njegovu majku i vrati se u zemlju Izrael, jer su umrli oni koji su tražili djetetovu dušu!” 21 I on je ustao i uzeo dijete i njegovu majku te se vratio u zemlju Izrael. 22 Ali kad je čuo da u Judeji umjesto svojeg oca Heroda kraljuje Arhelaj, uplašio se otići onamo. A i u snu je božanskom providnošću bio upozoren, pa se povukao u Galileju. 23 Došavši onamo, nastanio se u gradu koji se zove Nazaret, da bi se ispunilo što su rekli proroci da: “će se zvati Nazarećanin.”

KOMENTARI:

1. Boldirano su navodi iz hebrejskih spisa (Starog zavjeta).

2. Jedino ovo evanđelje izvještava o ovom događaju.

3. Pomno čitajući ovaj izvještaj može se uvidjeti kakve su se sve krive predodžbe kroz povijest stvarale o ovom događaju iz Isusovog života:

a) nisu “kraljevi” nego magi. Poznato je Božje stajalište o onima koji proriču budućnost pomoću zvijezda. Zaslužuju smrt (prva izrazita negativnost). Zašto bi se onda Bog njima poslužio da objavi rođenje svojega sina… nelogično. Bog se poslužio anđelima i pastirima u tu svrhu (vidi Luka 2. poglavlje).

b) izvještaj nigdje ne spominje njihov broj… istina je da su bile tri vrste darova ali to još uvijek ne znači da su bila trojica a kamoli da još znamo i njihova imena!

c) magi prvo odlaze Herodu da mu navijeste rođenje novoga kralja… Poznato je bilo da je Herod bio izrazito častoljubiv, patološki… samo nekoliko godina prije toga dao je pogubiti svoja dva sina jer je posumnjao u njihovu lojalnost, u njihovu želju da ga smijena na prijestolju. Izvan svake je pameti da bi Bog poslao nekoga Herodu da mu objavi rođenje svojega sina (druga izrazita negativnost).

d) zvijezda… predodžba kako “kraljevi” putuju pustinjom na devama slijedeći zvijezdu je biblijski neutemeljena. Magi su zvijezdu “vidjeli” na Istoku pa tek onda nakon posjeta Herodu.

e) kriva je također predodžba da su se djetetu “kraljevi” pokonili i dali mu darove u staji. Izvještaj kaže da su ušli u kuću (11. stavak). Očigledno da je gužva zbog Augustovog popisa prestala pa su se roditelji s djetetom mogli preseliti u prihvatljiviji smještaj za dijete… u kuću! Da je prošlo neko vrijeme od porođaja dokazuje i izvještaj da je Herod dao pogubiti dječake od dvije godine naniže. A joše važniji je izvještaj iz Luke 2:21-24 koji govori o tome da su bez problema i Herodove ugroze došli u Jeruzalemski hram 40 dana nakon poroda (Levitski zakon 12:2-4).

f) magi se Herodu nisu vratili isključivo zato što ih je Bog spriječio kako bi zaštitio svojega sina.

g) po ovome mogu jedino zaključiti da su “kraljevi” izrazito negativne biblijske osobe te da nisu bili instrument u Božjim rukama nego u nečijim drugim… u rukama Onoga koji je htio Isusa vidjeti mrtvog…

VI. LUPETANJE: Matej 1. poglavlje

 1. Rodoslovna knjiga Isusa Krista, Davidovog sina, Abrahamovog sina. 2. Abraham (᾿Αβραάμ) rodi Izaka, Izak (Ἰσαάκ) rodi Jakova, Jakov (Ἰακώβ) rodi Judu i njegovu braću. 3. Juda (Ἰούδας) s Tamarom (Θάμαρ) rodi Peresa i Zeraha (Ζαρά), Peres (Φαρές) rodi Hesrona, Hesron (Ἑσρώμ) rodi Rama. 4. Ram (᾿Αράμ) rodi Aminadaba, Aminadab (᾿Αμιναδάβ) rodi Nahšona, Nahšon (Ναασσών) rodi Salmona. 5. Salmon (Σαλμών) s Rahabom (Ῥαχάβ) rodi Boaza, Boaz (Βοές) s Rutom (Ῥούθ) rodi Obeda, Obed (Ἰωβήδ) rodi Jišaja, 6. Jišaj (Ἰεσσαί) rodi kralja Davida. David (Δαυείδ) s Urijinom ženom rodi Salamuna (Salomona). 7. Salamun (Σολομών) rodi Roboama, Roboam (Ῥοβοάμ) rodi Abiju, Abija (᾿Αβιά) rodi Asu. 8. Asa (᾿Ασάφ) rodi Jošafata (Jozafata), Jošafat (Ἰωσαφάτ) rodi Jorama, Joram (Ἰωράμ) rodi Uziju (Ahazja). 9. Uzija (Ὀζείαν) rodi Jotama, Jotam (Ἰωαθάμ) rodi Ahaza, Ahaz (Ἄχας) rodi Ezekiju (Ezekija). 10. Ezekija (Ἑζεκίας) rodi Manašea, Manaše (Μανασσῆς) rodi Amona, Amon (᾿Αμώς) rodi Jošiju. 11. Jošija (Ἰωσείας) u vrijeme preseljenja u Babilon rodi Jekoniju (Jehoniju) i njegovu braću. 12. Poslije preseljenja u Babilon Jekonija (Ἰεχονίας) rodi Šealtiela, Šealtiel (Σαλαθιήλ) rodi Zerubabela. 13. Zerubabel (Ζοροβάβελ) rodi Abijuda, Abijud (᾿Αβιού) rodi Elijakima, Elijakim (᾿Ελιακείμ) rodi Azora. 14. Azor (᾿Αζώ) rodi Sadoka, Sadok (Σαδώκ) rodi Akima, Akim (᾿Αχείμ) rodi Elijuda. 15. Elijud (᾿Ελιούδ) rodi Eleazara, Eleazar (᾿Ελεάζαρ) rodi Matana, Matan (Μαθθά) rodi Jakova. 16. Jakov (Ἰακώβ) rodi Josipa (Ἰωσήφ), Marijinog (Μαρία)  muža, koja rodi Isusa (Ἰησοῦς), koji se zove Krist (Χριστός). 17. Ukupno je dakle bilo od Abrahama do Davida četrnaest pokoljenja, od Davida do preseljenja u Babilon četrnaest pokoljenja i od preseljenja u Babilon do Krista četrnaest pokoljenja. 18 A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako: Dok je njegova majka Marija bila zaručena za Josipa, prije nego što su bili zajedno, pokazalo se da je zatrudnjela po svetom duhu. 19 A njezin muž Josip, budući da je bio pravedan i da je nije htio javno osramotiti, namjeravao se od nje tajno razvesti. 20 Ali dok je o tome još razmišljao, u snu mu se ukazao anđeo Jehovin i rekao: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju za svoju ženu, jer ono što je u njoj začeto je po svetom duhu! 21 Rodit će sina. Daj mu ime Isus, jer će svoj narod spasiti od njihovih grijeha.” 22 A sve se to dogodilo da bi se ispunilo ono što je Jehova rekao preko svoga proroka: 23 “Gle, djevica će zatrudnjeti i rodit će sina i dat će mu se ime Emanuel”, što u prijevodu znači “s nama je Bog”. 24 Tada se Josip probudio iz sna i učinio kako mu je zapovijedio Jehovin anđeo, te ju je uzeo za svoju ženu. 25 Ali nije imao odnose s njom dok nije rodila sina. I dao mu je ime Isus.

KOMENTARI:

1. U zagradama su imena u nominativu iz izvornog grčkog teksta.

2. Bilo je 14 x 3 = 42 pokoljenja. Da li su to sva? Teško je reći. Ali za razdoblje od otprilike 2.000 godina to je moguće. Ispada oko 50-ak godina po pokoljenju.

3. Ovo rodoslovlje vodi do Josipa, što Isusu daje zakonsko pravo na Davidovo prijestolje. Zato se Marija toliko i ne spominje. Za razliku od ovog rodoslovlja, Lukino rodoslovlje vodi do Marije, što Isusu da je prirodno pravo na prijestolje i zato se u tom izvještaju vrlo opširno govori o Mariji.

4. Boldirano su navodi iz hebrejskih spisa (Starog zavjeta).

V. LUPETANJE: DA i/ili NE

 Ovo ću kratko lupetanje podijeliti u dva dijela. Prvi će govoriti o slobodi izbora a drugi o odgoju djece... Pa da vidimo.

1. Biti slobodan u izboru znači moći reći NE ili NE MOGU!

2. S druge strane NE je poput otrova. Kada dijete zamolite da nešto učini za vas ili čak nešto što je dobro za njega samoga najčešći odgovor koji ćete čuti od njega je NE. Zašto? Zato što najčešće u svom odrastanju, u nazovi odgoju, čuju tu riječ NE. NEsmiješ ovo... NEmoj ono... i tako u nedogled s tim NE. Navest ću samo jedan primjer pozitivnog DA odgoja.

Recimo da vas dijete zamoli da mu date čokoladu a uskoro je vrijeme obroku. Najčešće ćete odgovoriti samo NE ili NE uskoro ćeš jesti.

Zašto ne biste umjesto toga rekli nešto poput ovoga, a primjnjivo je i u ostalim sličnim situacijama: čo-ko-la-da! njam... super. Ali znaš što bi bilo još bolje... da prvo nešto lijepo popapamo jer čokolada je još bolja kad se nešto prije čokolade popapa. Pa ćemo poslije popiti i sokić. Hoćemo? Mislim da će tada dijete prihvatiti taj savjet.

Ergo: Iako je riječ NE izbor slobodne volje treba ju uporabljivati razumno da ne bi izgubila pravi smisao svog značenja a to je da NE znači NE.

IV. LUPETANJE: Zdravstvo ili zdravlje

 Sigurno da svaka razumna država treba imati ministarstvo zdravstva ili zdravlja. Naziv uopće nije u pitanju. Svijet je postao globalno selo... odavno! Ali očigledno (gledajući globalno) ljudima (tj. onima koji ih predvode a najčešće su izabrani demokratskim putem... vidi što mislim o takvoj demokraciji u prvom postu) su neke stvari važnije od zdravlja njihovih sugrađana. Navest ću samo jedno. NAORUŽANJE. Kada bi se te silne (ni ne znam izgovoriti taj broj) novce uložilo u zdravlje planeta i stvorenja (ljudi, životinja, biljnog svijeta, ali i nežive materije) na njemu, gdje bi nam bio kraj. Ali puška je važnija od zdravlja. Toliko o tome (globalno).

Ali, jedno mi nije jasno! I molim nekoga da mi to pojasni (ako je to ikako moguće pojasniti). Zašto postoji HZZO? Jasno mi je da treba postojati organizacija za distribuciju i kontrolu državnog novca... ali... evo samo jedan primjer.

Liječnici su u bolnicama na plaći iz državnog proračuna, medicinske sestre i tehničari su na plaći iz državnog proračuna, pomoćno osoblje je na plaći iz državnog proračuna, bolnice se opremaju iz državnog proračuna, lijekovi se kupuju također iz državnog proračuna... itd... Zašto onda liječnik u bolnici svaku proceduru PONOVNO naplaćuje HZZO-u kad su svi i sve onako već plaćeni iz državnog proračuna. Pa naravno da nam je zdravstvo onda u takvim dugovima. Molim lijepo, pojašnjenje! I da odgovorim na pitanje postavljeno u naslovu posta.

Prije svega ZDRAVLJE za poštene... a zdravstvo za lopove!

III. LUPETANJE: Slobodna volja i savjest

 Neki tvrde da nitko od nas nema slobodnu volju i da je Bog predodredio sve naše postupke sudbinom. Neki tvrde da smo determinirani materijalnim, a neki misle da je istinska slobodna volja moguća samo ako čovjek ima apsolutnu slobodu. Ne slažem se niti sa jednim od ovih razmišljanja.

Jedina stvar koja nas razlikuje od ostalog (živog i neživog) je slobodna volja! Ona nam pruža mogućnost svjesnog odlučivanja o bilo čemu. O stvarima koje su potpuno nevažne do visokomoralnih odluka koje ne utječu samo na nas.

Siguran sam da tome nije uzrok evolucija. Zašto? Jer su evolucija i ljubav nespojivi. Ne mogu niti zamisliti da bi se jedna takva kompleksna osobina mogla razviti sama po sebi, bez ljubavi. Dakle, bez jednog inteligentnog Stvoritelja punog ljubavi. A život bez slobode izbora ne bi imao nikakvog smisla. Dakle, slobodna volja nije samo filozofijski termin. Pitanje slobodne volje u središtu je samog smisla postojanja.

Naravno mi nemamo apsolutnu slobodu. Ograničeni smo svojom tjelesnošću i mnogim drugim utjecajima. Ali zato imamo apsolutnu slobodnu volju! Mi možemo pobijediti sve zapreke koje nam postavlja tjelesnost ali i sve zapreke svih ostalih vanjskih utjecaja na donošenje naših odluka. Nitko nas ne može natjerati da mislimo ili radimo ono što nećemo. Pri čemu smo svjesni svih posljedica koje nas zbog toga mogu snaći.

Ako niječemo mogućnost postojanja slobodne volje ili ju namjerno ograničavamo, niječemo ljubav koja stoji iza slobodne volje. A s njom i znanje o moralnoj odgovornosti i opći smisao života i postojanja. Kakav bi svijet bio bez slobodne volje?

Jedna od važnih stvari koje uključuje korištenje slobodne volje je poštivanje prava drugih da koriste svoju slobodnu volju kako žele.

I tu dolazimo do pojma savjesti… kontrolora slobodne volje! Taj dar savjesti imaju svi ljudi. Bez obzira kada su živjeli i u kojem društvenom uređenju. Da li su visoko civilizirani ili «primitivni». Svi oni imaju savjest i znaju što je dobro a što loše. A budući da ju svi imamo to bi nas trebalo navesti da postupamo ispravno. Zar ne?

Grčka riječ koja se u Bibliji prevodi sa savjest glasi syneídesis (latinski, conscientia) i doslovno znači suznanje ili znanje u nutrini. Etimološki u sebi sadrži korijen koji je povezan s našon rječju vid. To je dakle sposobnost da vidimo unutar sebe, da upoznamo sami sebe, duboko u nutrini. Da se preispitujemo i procijenimo postupamo li ispravno ili ne. To je naš unutarnji sudbeni process u kojem smo mi sami sve stranke u postupku… od suca do okrivljenika, od svjedoka do odvjetnika. I taj nas process može dovesti, ako imamo dobru savjest, do ispravnih odluka, do upozorenja prije donošenja loših odluka… a također nas može umiriti jer smo donijeli ispravnu odluku.

Zato je važno sačuvati čistu savjest. Ne smijemo dopustiti da nam otupi i postane neosjetljiva! Ne bi bilo dobro da nam prestane davati signale upozorenja, jer bi nas to moglo dovesti da izgubimo svaki osjećaj srama ili krivnje!

II: LUPETANJE: Trg Republike Hrvatske

Smatram da glavni trg glavnoga grad jedne demokratske države ne bi trebao nositi ime osobe, ma koliko ona za nju bila zaslužna. Zašto?

Nije mi cilj umanjivati značaj bana Jelačića za hrvatsku povijest i sadašnjost, dapače! Ali čini mi se da bi on, kao čovjek koji se zalagao za demokraciju (njeno ondašnje shvaćanje), Hrvatski sabor i hrvatski jezik, sâm smatrao apsurdnim da glavni trg nosi njegovo ime.

Čovjek ispred države, pojedinac ispred društva… to sigurno nije bilo u opisu njegovog djelovanja. Koliko god bio njegov ili doprinos drugih pojedinaca kroz hrvatsku povijest velik, Hrvatska je zbir zajedničkih težnji njenih građana. A res publica je posljedica njihovih (naših) djelovanja.

Ceterum autem censeo da naš glavni trg treba nositi ime Republike Hrvatske!

I. LUPETANJE: Demokracija: Vladavina naroda ili vladavina većine?

 Prijevod same riječi govori za sebe. Ali uvijek postoji ono ali. Od samih začetaka te izvedenice demokracija nije bila vladavina naroda nego vladavina građanske elite. A ta elita nije bila većina. Dapače, manjina je vladala narodom, tj. ljudima, jer narod, iako je etnički postojao, jest imao mala ili nikakva prava niti je odlučivao o stvarima koja ih se tiču.

Vremenom se situacija postupno mijenja. Demokracija postaje vladavina većine. I tu u stvari nastaje problem. Naročito kada se radi o nezrelim demokracijama. U zrelim demokracijama, to još nekako funkcionira, ali u većini država baš i ne. I tu ne govorim o državama trećeg ili četvrtog svijeta nego o državama u dijelovima svijeta koje smatramo razvijenim, civiliziranim, demokratskim. Pa, gdje je tu onda problem?

Da bih to objasnio iznijet ću jedan primjer. Recimo da jedna država ima 4 milijuna državljana. Od toga su 3 milijuna legitimni glasači a izlaznost je dvije trećine, tj. 2 miljuna glasača. Jedna strana s koalicijskim partnerima dobije 1,1 milijun glasova a druga 0,9 milijuna. Većinska koalicija dobit će vlast i recimo 20 ministarstava. A što je s onih 0,9 milijuna glasova? Istina, oni će dobiti svoje zastupnike, bit će prisutni u mnogim odborima, možda ih čak i voditi ali, budimo realni, osim buke u zastupničkom domu, tih 0.9 milijuna glasova bačeno je u bunar. Da li je to bila želja tih glasača. Zasigurno nije.

Što bi onda, po mojem mišljenju, bila volja naroda, pravi smisao demokracije? Matematička, egzaktna volja građana bi bila da svatko prema postotku svojih glasova dobije udio u vlasti, tj. u zakonodavnoj vlasti. Prema osvojenom postotku dobili bi svoja ministarstva. A kako bi to u stvarnosti izgledalo?

Ne ulazeći u detalje to bi izgledalo ovako. Premijer i većinski mandatar postaje lider najjače „pobjedničke“ stranke. On ima pravo prvoizbora ministarstava te bi u tom slučaju izabrao 11 ministarstava po svom nahođenju ili preferencijama. Sigurno bi izabrao ministarstva poput... financija, obrane, unutarnjih poslova, građevine, zdravlja... gdje se obrće najviše novca. Manjinski mandatar, lider najjače „gubitničke“ stranke, delegira ministre preostalih 9 ministarstava.

U tom slučaju nema pobjednika ni gubitnika, nema vladajućih ni opozicije nego preostaje samo stvarna volja naroda. To bi ojačalo kompetitivnost među ministarstvima, vidjelo bi se koja ministarstva dobro rade svoj posao, za koje novce... to bi dovelo do uštede u proračunu a na sljedećim izborima smjernice glasačima za koga da glasuju.

Znam da bi se ta teorija demokracije trebala razraditi, ali to bi po mojem mišljenju bilo najbliže pravom smislu demokracije i značenju ove izvedenice.