Doista je teško naći osobu koja ne bi imala osobno mišljenje o Titu. Obično su ta mišljenja polarizirana. Neki ga smatraju najvećim zločincem hrvatskog naroda dok ga drugi kuju u zvijezde smatrajući ga jednim od najvećih državnika svih vremena. Čak i povjesničari, koji bi načelno trebali biti nepristrani, tumače iste dokumente i činjenice drugačije. Međutim, to nije tema ovog lupetanja. Tema ovog lupetanja je: što bi bilo kad bi bilo... da nije bilo Tita? I kako bi se to odrazilo na Hrvate i njihov stoljetni san o državi?
Kakva je situacija u Europi bila između dva Rata? Industrijalizacijom jačalo je i radništvo, koje se organiziralo u pokrete, sindikate ali i pod utjecajem Rusije i u komunističke partije. Bez obzira na nerazvijenost Hrvatske i kraljevine Jugoslavije jačali su radnički pokreti i u ovim krajevima. Ali bez jake Titove osobnosti ta partija ne bi bila toliko jaka i organizirana kao pod njegovim vodstvom. Mislim da bismo se s tom hipotezum mogli složiti. Vlasti europskih zemalja su se relativno lako nosile s takvim otporom bez obzira na snagu i ujedinjenost radništva u Njemačkoj, Italiji i drugdje.
Dolaskom NDH i njemačkom okupacijom situacija bi se samo pogoršala a otpor naci-fašizmu bio bi najvjerojatnije slab ili nikakav. Ništa s čime se vlasti ne bi mogle lako nositi, a kamoli da bismo mogli govoriti o nekom organiziranom oružanom otporu i jedinim slobodnim teritorijima unutar okupirane Europe koje su pružili partizani predvođeni Titom i komunističkom partijom. Da se razumijemo, samo je oko 10 % partizana bilo u partiji, ali bez partije i snažnog lidera u liku Tita toga najvjerojatnije ne bi bilo.
I sada dolazimo do oslobađanja... Postoje dva glavna scenarija bez Tita. Prvi, da nas oslobode Rusi i Crvena armija koja je ušla, oslobodila pa onda okupirala ogromna područja Europe ili Drugi, da nas oslobode Saveznici, napose Britanci koji su bili nadležni za ova područja. Sjetimo se Bleiburga ili Trsta.
Prvi: u sve zemlje u koje je Crvena armija ušla, od Baltika do Bugarske, u tim je zemljama i ostala. Prošla je i kroz Juoslaviju ali jedino tu nije ostala. Dakle, bez Tita i dobro uvježbane, opremljene i motivirane partizanske vojske mi bismo ostali pod Rusima i/ili Srbima. Da li bi Hrvatima u toj državi bilo bolje ili lošije nego pod Titom? Odgovorite si sami!
Drugi: uzmimo da su u Zagreb umjesto partizana umarširali Britanci. Što bi bilo s Hrvatima i kvislinškom državom NDH? Ako mislite da bi Britanci dozvolili formiranje neke druge Hrvatske na temelju onogo što se događalo u NDH, onda se grdno varate! Što bi se onda najvjerojatnije dogodilo? Pa Britanija je kraljevstvo, a u izbjeglištvu u Londonu nije bio nitko drugi nego mladi kralj Jugoslavije Petar II. Karađorđević s vladom koju su priznavali Saveznici. I što bi bilo kad bi bilo... pa najvjerojatnije bismo sada bili pod Karađorđevićima (Aleksandrom II. Karađorđevićem), kraljevinom Jugoslavijom i opet (tko bi ga rekao) Srbima. Da li bi Hrvatima u toj državi bilo bolje ili lošije nego pod Titom? Odgovorite si sami!
Ja znam koji je meni scenarij najprihvatljiviji... da ne kažem manje zlo od većih zala. A vama?
No comments:
Post a Comment